Zoran Oštrić

25.05.2013., subota

Mit o skupoći solarne energije nažalost još dominira o Hrvatskoj

Objavljeno kao komentar uz članak Koliko bi plaćali za otkup energije iz 100.000 solarnih elektrana? na portalu croenergu.eu, koji je prenesen iz "Poslovnog djevnika" (nije objavljen na njihovom portalu).

Uvaženi stručnjak Marijan Kalea (čija dva priručnika su mi stalno pri ruci!), nažalost, uporno nastupa kao zadrti konzervativac kad se radi o obnovljivima. Ovdje on naravno direktno odogovara na jednu zamisao, 100.000 krovnih sustava po 10 KW u Hrvatskoj, koja se sad razrađuje kao način, da se Hrvatska uključi u energetski zaokret (Energiewende) i ispuni ono, što je Europska unija kao cilj prihvatila (prekjučer je bila prezentacija "Okvir za strategiju niskougljičnog razvoja"). EU o tome misli sasvim ozbiljno, ako se želimo uklopiti, trebali bismo 2050.. imati, kao i Njemačka, 80% proizvodnje električne energije iz obnovljivih. Naravno, to znači da moramo intenzivno raditi svih slijedećih 37 godina, ne vrtiti palčevima do 2049., kako smo navikli.

Da, naravno, za to treba ulagati novac. Izgleda savršeno razumno uvijek se pozivati na to "ali mi novca nemamo!", pa ajmo mirno i dalje graditi termoelektrane na ugljen isl.. Međutim, ako govorimo o subvencijama u energetici, danas se slažu i IEA, i IMF i vlade G-8 idr., da su glavni problem goleme subvencije za fosilna goriva, a ne ove za obnovljive.

Za vjetroelektrane, imamo cilj zapisan u važećoj strategiji, 1.200 MW instalirano do 2020., a garantirana otkupna cijena je 73 lipe po kWh, i to samo za 14 godina, a to je cijena manja nego što je današnja cijena proizvodnje u termoelektranama Sisak i Rijeka, zato i ne rade već četiri godine (trenutno jeftino uvozimo struju, zahvaljujući tome, što u međunarodnoj trgovini električnom energijom na europskom tržištu cijenu određuju marginalni, a ne prosječni troškovi proizvodnje). To je jeftino, i bit će još jeftinije, samo se eto to posebno iskazuje na računu za struju, a za druge izvore nije.

Za fotonaponske panele u Njemačkoj navodi stariju garantiranu cijenu, i to za najmanja postrojejnja. Od 1. svibnja ona je 15,07 c/kWh za postrojenja do 10 kW, za postrojenja od 1 do 10 MW je 10,44 centa, a za veće nema ništa. A Nijemci imaju instalirano u ovom trenutku oko pet tisuća puta više kapaciteta FN nego Hrvatska

Garantirane cijene ulaganje su u razvoj tehnologije: industrijska politika s računicom da će se nova tehnologija širiti puno brže nego bez toga, pa će pasti cijene; i to besprijekorno uspijeva, i u Njemačkoj, i u SAD, i u Kini i drugdje. Kad mi dođemo do 100.000 sustava (ništa nerealno, Nijemci ih imaju danas preko milijun, Taijani preko 300.000, Australija milijun), naravno, garantirana otkupna cijena će biti manja, pa izraćun na osnovu cijene od 2,5 kn/kWh ne vrijedi. Danas još nema ni sto instaliranih sustava.

A nakon isteka 14 godina, zbog nultih marginalnih troškova, imat ćemo već totalno drugačiji elektroenergetski sustav. To se već događa u SAD, pada prosječna cijena za potrošače. Slijedeća etapa, u koju su sad zakoračili u Japanu i u Njemačkoj, jest masovno postavljanje baterija, u domaćinstvima (vezano uz FN sustave), na nivou mikro-mreže ili lokalne distributivne mreže; Njemačka je za njih od 1. svibnja uvela poticaje.

HEP će možda propasti, jer više jednostavno neće biti potreban. Elektroprivredne organizacije u SAD danas se boje takve perspektive.

Sve je to dramatična promjena, i meni je shvatljivo da se stručnjak, koji izvrsno pozna sadašnji sustav, baziran na centraliziranoj proizvodnji u velikim elektranama, teško prihvaća da se to revolucionarno mijenja. Ali to se upravo događa, svuda oko nas. Slijedimo ono što rade najuspješnije privrede u svijetu, nemojmo zadrto ostajati kod naizgled logičnog načela "pleti kotac kao otac", tj. slijediti samo tradicionalna, "dobro provjerena" tehnička i poslovna rješenja.

Preneseno s bloga Ekološka ekonomija. Uz ovaj komentar, u izvornom članku postoji i DODATAK: Neke novije vijesti o fotonaponskoj elektrici. Tu su prenesene vijesti iz svijeta s komentarima, koje redovno objavljujemo na fb stranici "Ekološka ekonomija".

- 14:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.05.2013., petak

Bilješke o Finskoj: energetika – znanost i tehnika – obrazovanje

Finska se u svojem razvoju u posljednjih nekoliko stoljeća može usporediti s Hrvatskom. Finci su bili narod seljaka, podjarmljen do Šveđana. Šveđani su od 17. stoljeća počeli modernizaciju, napredovali su industrija i kultura, dok je Finska ostajala agrarna, podjarmljena provincija. U 19. stoljeću Finska dolazi pod političku vlast Rusije, ali su Šveđani zadržali dominaciju u društvu, kulturi, ekonomiji. Slična situacija bila je u to doba u Hrvatskoj, pod dvostrukom dominacijom Austrije i Mađarske. Postepeno se javlja nacionalni pokret (Finci i Hrvati spadaju među "zakašnjele nacije").

Sredinom 20. stoljeća, Finska je još bila slabo razvijena, većina stanovnika seljaci, kao i tadašnja Hrvatska. Slijedećih desetljeća, obje su doživljavale ubrzani razvoj, modernizaciju, industrijalizaciju, urbanizaciju.

Danas je razlika očita, čak drastična. A svakako se ne može svesti na beskonačno jadanje da su krivi komunizam i Srbi. Dobrom strategijom, kroz desetljeća, može se napredovati. Finci i Hrvati učinili su neke bitno različite strateške izbore - i što je bitno, i dalje ih čine.

Povod za ovaj tekst je članak, objavljen na mrežnom sjedištu renewableenergyworld.com: Finland's New Energy Solutions. Govoreći o znatnim prinosima male Finske u energetici, spominju opće strateške smernice, koje su slijedile finske vlade, koje su to omogučile.

Prema The Economistu, Finska ima najbolje obrazovano stanovništvo u svijetu, osobito u znanosti i matematici. Njena industrija usko surađuje s univerzitetima, koji su visoko uvažavani. Društvena okolina je izvanredna za startup kompanije i znanstvene parkove. Fokus na visoke tehnologije i istraživanje koristi i drugim područjima ekonomije. U energetici, nacija od 5,4 milijuna ima iznenađujuće velik broj međunarodno uspješnih kompanija i može se opisati kao rasadnik energetskih istraživanja. Neka od područja: skladištenje energije u obliku vodika, organske solarne ćelije, proizvodnja vodika za gorive ćelije koristeći rasplinjavanje biomase u fluidiziranom sloju, fotoaktivni slojevi, nanostrukturirane elektrokemijske solarne ćelije...

O obrazovnom sustavu u Finskoj može se naći gomila pohvalnih tekstova na Svemrežju. Neke bitne strateške odluke potječu od kraja 19. stoljeća, a velika školska reforma izvršena je početkom 1970-ih.

Jedan sažeti spisak natuknica na hrvatskom: 26 zadivljujućih činjenica o finskom sustavu obrazovanja

Stručni članak u pedagoškom časopisu "Metodološki ogledi", svibanj 2011.: Radojko Damjanović: FINSKI OBRAZOVNI SUSTAV. Refleksija na studijsku posjetu.

Tekst na mrežnom sjedištu Veleposlanstva Finske u Hrvatskoj: Škole u Finskoj – Ključ uspješne nacije.

Uspon finskog društva tijekom druge polovice 90-ih godina prošlog stoljeća do jedne od najbogatijih zemalja u svijetu većinom potječe iz zahtjeva stanovništva za javnim obrazovanjem te ulaganja države u obrazovni sustav.

Već u 19. stoljeću, donesene u važne odluke koje su bile začetak stalnog uspjeha obrazovnog sustava. Finska se odlučila za obrazovanje za cijelu naciju. Na taj način zemlja je izbjegla nejednakost između obrazovane elite i neobrazovane niže klase društva. Želja stanovništva za stjecanjem znanja također je doprinijela jednoj općoj vjeri u obrazovanje.

Škola treba osposobiti učenike da budu uspješni u natjecanjima, ali ključni pristup u obrazovanju jest podrška, a ne natjecanje.

Jedna od najboljih osobina finskog obrazovnog sustava je garancija da će svi imati jednake prilike za obrazovanje, bez obzira na društveni ili ekonomski položaj. Umjesto na natjecanje i usporedbe među učenicima, srednje škole se fokusiraju na podršku i vođenje učenika kao pojedinaca. (...) Prema međunarodnim procjenama, jedna od posebnih prednosti finskih škola je način na koji škole pružaju podršku učenicima koji se bore s teškoćama učenja ili im je potrebna neka druga vrsta podrške. (...) Fincima se tijekom cijelog života nudi besplatno obrazovanje, od vrtića pa sve do najvišeg akademskog stupnja.

Kako društveni razvoj postavlja pred društvo nove i sve složenije zadatke, kvalitetno obrazovanje postaje sve bitniji temelj za suočavanje s promjenama. Bitno je imati širu perspektivu, izbjeći "fahidiotizam", biti zainteresiran i za razumijevanje društva i za društveni aktivizam.

Od Finaca se očekuje da budu informirani o velikom broju društveno važnih pitanja. Pronalaženje rješenja za probleme s kojima se društvo suočava – klimatske promjene, globalne ekonomske promjene, sve starija populacija, rizici vezani uz suvremenu tehnologiju, pandemije i masovne migracije – traže promjenu načina života i novu vrstu aktivizma. U Finskoj ali i u svijetu rastuća bujica informacija i kretanja ljudi stvaraju nove izazove za tradicionalno obrazovanje.

Značaj prirodnih znanosti, matematike i tehnologije nipošto nije u sukobu s interesom za druge oblike duhovnoga života, kao što je umjetnost. Naprotiv, kreativnost na različitim poljima međusobno se ispomaže.

Entuzijazam učitelja i učenika u Meilahti školi je unaprijeđen suradnjom s različitim organizacijama, uključujući i umjetničke institute, sportske klubove i lokalnu crkvu. Različiti projekti pomažu školi držati korak s razvojem računalne tehnologije i napretkom na drugim poljima. (...) Umjetnost i praktični predmeti su izuzetno važni. Predmeti gdje se možete izraziti podržavaju uravnoteženu osobnost u razvoju.

Portal h-alter je u veljači o.g., pod naslovom Što će Finska slijedeće učiniti?, objavio prijevod intervjua koji je Cathy M. Rubin, autorica bloga The Global Search for Education, vodila s Pasiem Sahlbergom, autorom knjige Finnish Lessons: What Can the World Learn from Educational Change in Finland? Jedna od vrlo zanimljivih stvari o kojima govori jest kako je dvostruki sustav srednjega školstva, s gimnazijama i stručnim školama, u Finskoj postao uspješan.

Prvo, nastavni plan i program u strukovnim školama prilagođen je gimnazijskim standardima. Time se svim učenicima u strukovnim školama ponudilo više općih predmeta. Drugo, značajan udio stručnih predmeta prebacili su se na stvarna radna mjesta gdje učenici mogu u praksi naučiti znanje i vještine koje su im potrebne za njihova buduća zanimanja. Treće, od strukovnih se škola i gimnazija očekivalo da osmisle i omoguće učenicima više fleksibilnosti i veći izbor. To je dovelo do povećanja broja učenika sa završene dvije srednje škole, i strukovne i gimnazije čime su zaslužili pravo prijave na sveučilišta. Naposljetku, novoosnovani ne-sveučilišni sustavi visokog obrazovanja omogućili su maturantima strukovnih škola daljnje obrazovanje.

Finci nisu opijeni dobrim rezultatima svojih učenika u međunarodnim takmičenjima, kaže Sahlberg. Važnija im je ukorijenjenost i podrška obrazovnom sustavu među stanovništvom.

Ova globalna slava je bila zapravo prilično neugodna za nas. Finski nastavnici nisu oduševljeni PISA-om, TIMSS-om ili bilo kojim drugim međunarodnim usporedbama. Mi bi radije da se Finska vidi kao zemlja u kojoj četiri od pet poreznih obveznika vjeruje našem javnom školskom sustavu, i gdje tri od ukupno četiri građana misle da je naš javno financirani obrazovni sustav najznačajniji finski uspjeh od osamostaljenja 1917. godine.

On ne kaže da je finski obrazovni sustavn nužno najbolji na svijetu. Nacionalne specifičnosti moraju biti uvažavane.

Mnogi uspješni aspekti finskog obrazovnog sustava duboko su ukorijenjeni u našu kulturu i vrijednosti, koje se razlikuju od onih u SAD-u. Primjerice, visoka razina povjerenja u ljude i institucije, težnja jednakosti i pravednosti u društvu i životu, te spremnost plaćanja poreza za opće dobro su samo neki od finskih okolnosti koji ne postoje svugdje.

Tu su vrlo očite razlike i u odnosu na Hrvatsku.

Pogledajte Video s predavanjem Pasia Sahlberga u prosincu 2011. (79 minuta), na engleskom, povodom izlaska njegove knjige u SAD.

Kad Sahlberg spominje »ukorijenjenost u kulturu i vrijednosti«, možemo imati na umu pojam "mentalitet" (postoji zanimljiv blog na engleskom nazvan Finnish mentality, koji uređuje grupa finskih srednjoškolaca). Teško ga je definirati, pa se obično moramo zadovoljiti opisima; pojavljuje se u znanosti o povijesti u proučavanju "procesa dugog trajanja".

Mi u Hrvatskoj često svaljujemo krivicu za to, što smo kao nacija neuspješni, na naš "mentalitet". S puno razloga svakako; ali mentalitet, iako se mijenja sporo, ipak se može mijenjati. »Povjerenje u ljude i institucije, težnja jednakosti i pravednosti« nisu, sigurno, nešto što je nasljeđeno iz "starih dobrih vremena". Oni su se stvarali s vremenom. Nedavno je jedna usputna opaska predsjednika hrvatske vlade izazvala interes javnosti za građanski rat, koji se u Finskoj dogodio 1918.. Ali u povijesnom razvoju Finske, bitne stvari događale su se prije i poslije toga.

Izvorno objavljeno na blogu "Ekološka ekonomija"

- 22:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.05.2013., nedjelja

NOVAC & ŽIVOT: Kriza je prilika...

Film koji možete u cjelosti pogledati on-line ili skinuti na svoje računalo, a nakon toga možete, aki želite i možete, uplatiti neku sumu kao naknadu.

"Money & Life" je strastven i inspirativan dokumentarac esejističkoga tipa, koji postavlja provokativno pitanje: možemo li sagledati ekonomsku krizu ne kao katastrofu, nego kao veliku šansu? Ova filmska odiseja povezuje točke naših tekućih ekonomski jada i nudi novu priču o novcu, zasnovanu na izranjajućoj paradigmi planetarnog blagostanja koje podrazumijeva čitav život kao duboko međupovezan. "Money & Life" nas poziva da se suočimo sa izazovom našeg vremena: sudjelovati u velikoj tranziciji ka održivoj, pravičnoj i krijepećoj ekonomiji koja zadovoljava potrebe i uvažava realnosti 21. stoljeća.

MONEY & LIFE

- 00:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.05.2013., četvrtak

Solarna energije posve će promijeniti elektroenergetski sustav

Na blogu Ekološka ekonomijameđusobno poveazna članka o razvoju solarnih elektrana u svijetu, razvoju baterija i upravljanja elektroenergetskim sustavom. Prenosim po nekoliko pasusa iz oba članka.

Izranjajuća harmonija velikog i malog u elektroenergetici

Nedavno objavljeni izvještaj predviđa eksplozivni rast distribuirane proizvodnje solarne energije, iz fotonaponskih sustava snage do 1 MW, u slijedećih pet godina. (...) Proizvodnja električne energije disperzira se na milijune malih proizvođača, kao što je danas slučaj s potrošnjom. Znatan postotak proizvodnje koristit će u blizini, bez potrebe za transformacijom na visoki napon, čime će se smanjivati gubici u mreži. (...)

Bitan činmbenik bit će i napredak u učinkovitosti i ekonomičnosti stacionarnih baterija (različitih tehničkih svojstava od onih u električnim vozilima), različitih kapaciteta, koje će se postavljati na raznim nivoima mreže (pojedinačne zgrade, mjesni, lokalni, nacionalni, međunarodni) (...)

Ako se pak poveže sustav na nivou jednog sela ili četvrti, smanjuje se neravnoteža. ponude i potražnje. Tu su potrošači nekoliko desetina ili stotina kuća, škola, trgovine, kafići, obrtničke radionice idr.. A istovremeno u tom krugu može biti nekoliko desetaka fotonaponskih sustava, nekoliko manjih vjetroelektrana (ne onih od nekoliko megawata, nego desetaka kilowata), mala hidroelektrana na potoku, mali pogoni na drvne brikete ili bioplin… (...)

Iznad toga, treći nivo bi bila šira područja, otprilike kao današnja elektrodistributivna područja u Hrvatskoj, svako sa više desetaka tisuća domaćinstava plus ostalo. Sva ta područja postaju distributivno-proizvodna (...).

Iznad toga je nacionalno područje, i konačno podružje “supermreže” (European Supergrid ili EUMENA Supergrid), od Atlantika do Urala, od Laponije do Sahare, koje zajedno sa svim nižim nivoima osiguravaju stabilnost mreže. (...)

Koncentracijske solarne elektrane: vijesti iz Kalifornije, Saudijske Arabije, Indije i Australije

Intenzivni rast solarnih elektrana u posljednjih nekoliko godina zasniva se gotovo isključivo na fotonaponskim sustavima. Dok se kod njih radi o zreloj tehnologiji, koncentracijske solarne elektranehttp://www.blog.hr/img/hr/system/blogeditor-button-pogledaj.gif (CSP) zasad su na nivou razvoja, s manjim brojem postrojenja u raznim zemljama. Postoje različita predviđanja o kretanjima slijedećih godina. (...) Snažan impuls za brže uvođenje CPS mogu biti potrebe cjeline izranjajućeg elektroenergetskog sustava s dominacijom obnovljivih. O tome govore novije vijesti iz Kalifornije, Saudijske Arabije i Indije. Velika prednost CPS je mogućnost da se energija, proizvedena u doba najveće sunčanosti, spremi u toplinskom spremniku (Thermal energy storage, TES) za kasnije pokretanje parne turbine.

- 17:16 - Komentari (24) - Isprintaj - #

08.05.2013., srijeda

Što si radio u ratu, tata?

Iz jedne nedavne diskusije na facebooku, s malo dorade

Enter the Ninja

Pitati nekoga nakon 22 godine, zato jer ti se ne sviđa neki njegov stavi ili postupak, "Gdje si bio 1991.", naprosto nije u redu. Ni s koje strane.

Ako je bio branitelj, godinama se borio, bio ranjavanja i svašta - svaka mu čast! Ima neke povlastice, ima moje priznanje. Ali ne može graditi svoj politički značaj na tome 18 godina nakon rata!

Ja sam recimo kao pacifist bio u mirovnome pokretu, pazite još nekoliko godina ranije sam nešto pokušavao, poslije su se mijenjala moja uvjerenja, nisam zadovoljan, i danas imam dvojbe, ali to sam ja. Jesam li tada pogriješio? Čuj, možda i jesam, ali na greškama čovjeku uči.

Netko je jednostavno zabušavao. Možda se naprosto bojao i nije se javljao na pozive na mobilizaciju. Možda si je našao neko sigurno mjesto, kao, ne može se bez njega.

Pa, vidite, hrabri se bore i za kukavice. Ako je netko kukavica, svejedno može biti izvanredan čovjek za puno stvari. Uvijek je bilo onih, koji su se krili pod stolom dok su se veliki dečki (i poneka cura) tukli.

Znate onu lijepu izreku o čojstvu i junaštvu? Junaštvo je braniti sebe od drugih, čojstvo je braniti druge od sebe. Oni koji okolo danas galame "ja branitelj", pa misle da zato smiju danas prijetiti vladi što provodi zakon ili propisivati kakav treba biti pravopis, trebali bi to to imati na umu. I to su onda stvarno pravi junaci!

A ako je netko recimo bio među srpskim pobunjenicima 1991, čak direktno četnik - je li radio ratne zločine? Ako jeste, neka mu se sudi.

(Istina, ima i toga da jest, ali nema dokaza. Pa, borili smo se za demokraciju u današnjem smislu riječi, a to znači, krivica se mora dokazati, nema "prijekih sudova" i "narodnih sudova" kao 1941. i 1945.. Ako nije dokazana - čovjek je pravno nevin. Insinuirati javno na osnovu nekih glasina podlo je.)

Ako nije, onda vrijedi Zakon o oprostu. Nije on bezveze donesen, zahvaljujući njemu Srbi u Zapadnoj Slavoniji pristali su na mirnu reintergraciju, ne možemo sad na to pljunuti. Zajebali su Srbi tada sami sebe, bili su zaluđeni, bila je i diktatura na tim područjima, stradali su od "svojih" neki koji su se protivili oružanoj pobuni . Tko je tu danas, građanin je Hrvatske, naprosto to moramo prihvatiti i gledati što danas radi.

Na životnu scenu počinju stupati nove generacije - djeca junaka i kukavica, pametnih i budala, čojstvenika i zločinaca. Imat će dovoljno svojih tereta. Pravit će svoje vlastite greške i stjecati svoje vlastite zasluge. Ne opterećujmo ih svojima..

Oznake: društvo

- 08:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

02.05.2013., četvrtak

Spor oko Vjetroelektrane Fužine se nastavlja

Dva tjedna prije referenduma u Dubrovniku (na dan izbora za EP), na području općine Fužine bio je održan referendum s pitanjem "Slažete li se da na prostoru označenom u Prostornom Planu Općine Fužine kao IS11 zona vjetroparka Zvirjak bude smještena vjetroelektrana Fužine?" Iako je od onih koji su na referendum izašli 82% bilo protiv, po zakonu referendum nije uspio jer je izašlo samo 46,6% od 1415 upisanih birača. U samom mjestu Lič, u neposrednoj blizini sporne lokacije, izašlo je više od pola, ali ipak tek 58% upisanih birača. Zanimljivo je, da je na referendumu manje ljudi glasovalo protiv projekta, nego je potpisalo peticiju dva mjeseca ranije.

Predviđena VE na lokaciji Zvirjak trebala bi imati snagu od 36 MW, s 12 agregata po 3 MW. Općina bi na ime rente godišnje dobivala 2% od cijene proizvedene elektrike, što bi iznosilo oko 190.000 eura. U drugoj fazi, predviđena je gradnja još 20 MW.

Spor time, međutim, nije bio odlučen. Prekjučer je stručno povjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša odbacilo Studiju otjecaja na okoliš, glasovanjem 5-2. Načelnik općine Marinko Kauzlarić glasao je "za". Time još nije gotovo, jer Ministarstvo ima pravo projekt odobriti i mimo mišljenja Povjerenstva.

Protivnici projekta, okupljeni u podružnici udruge "Eko Kvarner", kažu da nisu načelno protiv vjetroelektrana i da bi prihvatili promjenu lokacije.

Eko Kvarner je od Ustavnoga suda zatražio ispitivanje ustavnosti Zakona o referendumu, koji propisuje minimalnu izlaznost većine upisanih birača, što je međutim bilo izbrisano iz Ustava pred referendum o pristupu EU. To je problem na koji su ukazivale i druge udruge i pravni stručnjaci, te je postao urgentan s ova dva referenduma. Saborski zastupnici, ni u prethodnom ni u aktualnom sazivu, nisu se potrudili uskladiti zakonske odredbe s Ustavom. Čak je i HRT, nakon referenduma u Fužinama, komentirala pod naslovom Je li strah glavni razlog gušenja referenduma u Hrvatskoj?

Kako to već biva, u strasnoj raspravi i valjda još više u medijskoj prezentaciji, mogu se čuti i očita pretjerivanja, što nalazimo u članku Fužine ‘brane’ dalmatinske planine od najezde vjetroelektrana u "Slobodnoj Dalmaciji"; »sa zemljom sravnjene i betonirane kamenite kraške glavice«, ili da je »Dalmacija već danas pretrpana vjetroelektranama«, ili da je to »vizulani atak na prostor«, koji bi, valjda, rastjerao turiste (iz Njemačke recimo, gdje je instalirana snaga vjetroelektrana gotovo TISUĆU PUTA veća od ove elektrane, te toliku snagu novih instaliraju svakih pet dana; u Italiji, prošle godine izgrađeno je 1.400 MW vjetroelektrana i dosegnuto ukupno 8.100 MW). Tu su i napadi na vjetroelektrane generalno, potpuno besmisleni podaci o "vrijednosti struje na svjetskom tržištu" isl..

Treba vidjeti konačno rješenje Povjerenstva. Kao ozbiljan prigovor, izgleda krčenje šume, ne samo za samo područje vjetroparka nego i prilazne puteve i dalekovod. Neka područja svakako moraju biti izuzeta. Hrvatska ima dosta područja golih ili pod makijom za gradnju VE.

Studija utjecaja na okoliš VE Fužine (ne-tehnički sažetak za javni uvid) dostupna je na internet stranicama Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Zaključak povjerenstva još nije objavljen, bit će valjda za koji dan.

Protiv agresije na naš životni prostor - Lič, Fužine, Vrata

Facebook stranica protivnika ovog projekta (a i šire)

Blog udruge "Eko Kvarner", ogranak Fužine

Mi NISMO protiv alternativnih izvora energije, niti generalno protiv vjetroparkova. Protivimo se konkretnom projektu zbog devastacije okoliša koji će izgradnja istog izazvati, te zbog mogućeg smanjenja kvalitete života lokalnog stanovništva. Gorski je Kotar Zeleno srce Hrvatske, i smatramo da je već podosta ovog srca poplavjelo pod jezerima HEP-a i dalo svoj doprinos energetskom sustavu RH. Ne mislimo da je opravdana daljnja devastacija šuma zbog vjetroparkova!!!

Vrlo važna informacija o zaštiti šume Zvirjak!

Šuma odnosno planina "Zvirjak" na kojem je planirana izgradnja VE Fužine odlukom Banske vlasti Banovine Hrvatske 1941. godine proglašen je, kao i sve šume na razmeđi Primorja i Gorskog Kotara, Zaštitnom šumom u svrhu zaštite klimatološke barijere te očuvanja bioraznolikosti. Ovaj teret nalazio se upisan na navedenim katastarskim česticama. Tijekom razdoblja 2009 - 2012 godine katastarske čestice iz nekog su razloga a po nalogu državnog odvjetništva Županije Primorsko - Goranske prebacivane iz jednog ZK uloška u drugi, i to dva puta, i zaštita je - netragom nestala!

Naši aktivisti uočili su ovaj zanimljiv slijed događaja te se angažirali pišući državnim i internacionalnim institucijama. Konačno smo dobili odgovor da je ovaj "propust" učinjen "omaškom" te je 25.02.2013. Zvirjaku VRAĆEN STATUS ZAŠTITNE ŠUME!!!!

Što znači status "Zaštitne šume"? Znači da se šuma smatra vitalnom kao zaštita od izmjene klime, zaštita tla od erozije, te vitalna u očuvanju bioraznolikosti kao stanište zaštićenim životinjama i biljkama. U takvim šumama smije se vršiti samo sanitarna sječa (uklanjanje trulog i uništenog drveća, te sječa iznimno starih stabala zahvaćenih bolestima), a zabranjeno je i skupljanje sekundarnih nusprodukata, poput otpalog lišća ("šušnja") i iglica, tla (humusa), mahovine i sl! Na taj je način Zvirjakom gospodareno od 1941. do danas, a vraćanjem statusa zaštitne šume, nadamo se: i ubuduće!

Zoran Šprajc na bigblog.tportal.hr

Zoran Šprajc je na svojem blogu prije nekoliko dana komentirao slučaj sarkastično, bez truda da se upozna s detaljima, na neprimjeren način.

LJuti turist ne želi na godišnji pored vjetroparka Zvirjak (video)

Ovo će vas možda nasmijati, iako nakon što je ova scena stotinama puta na slični način iskorištena nije originalno.

Objavljeno na blogu Ekološka ekonomija

- 02:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.04.2013., ponedjeljak

Povijesna poruka referenduma u Dubrovniku

Referendum u Dubrovniku donio je katastrofalan poraz inicijativi "Srđ je naš" i zagovornicima referenduma i neposredne ili participativne demokracije općenito. Tragično niskim izlaskom, građani su poručili da se ne žele gnjaviti odlučivanjem i da su posve zadovoljni da drugi u njihovo ime donose odluke.

Djelomice, ali samo manjim dijelom, stvar je u tome što je, s obzirom na odredbu da referendum ne vrijedi ako izađe manje od 50% upisanih birača, racionalna taktika zagovornika projekta (koji imaju potpunu podršku u predstavničkoj vlasti, koja odlučuje kad referendum ne uspije) da na referendum ne izađu. Ali velikim dijelom, ipak se očito radi o nezainteresiranosti.

Jedva da je izašao isti broj, kao što je potpisao zahtjev za referendum! Od onih, koji su u anketi javnoga mnjenja desetak dana ranije rekli da će izaći i glasati protiv projekta, izašla je jedva polovica!

Ako je tako u jednm gradu duge slobodarske tradicije, ako je tako s temom koja je godinama predmet sporova, da nakon svega veliku većinu baš briga - očito je deplasirano pokušavati zastupati načela participativne demokracije generalno. Da je izašlo bar 50%, pa da je većina bila za projekt golfa i dodatne gradnje, bilo bi drugo - OK, izrazili su svoju volju. Ovako, rekli su da su zadovoljni nemanjem svoje volje.

Investicije na udaru demokracije - ili obratno? - Uvodnik - H-Alter

Predsjednica FRIENDS OF THE EARTH pisala je nekoliko dana ranije: »Ovaj savez špekulantskog kapitala, vlasti i medija dovodi građane u očaj. Vidjevši da su sustavno ignorirani u cijelom procesu i da se zakonski propisi izigravaju, pa i mijenjaju kako bi se omogućili nelegalni projekti, dubrovčanima je ostao samo očajnički potez, da izigrani od prestavnika vlasti, pokušaju izboriti pravdu i demokraciju putem referenduma. Stoga se nadam da će tog, povijesnog 28. travnja 2013. masovno izaći na birališta i reći jasno ne špekulantima, kako bi onda doista mogli razmisliti kako će dalje razvijati svoj grad. Ukoliko se ovo ostvari, to će postaviti novi standard demokracije u Hrvatskoj i pokazati da je došao kraj samovolji prevrtljivih političara koji ne održavaju svoja obećanja.«

Građani, eto, velikom većinom nisu "očajni", nego su zadovoljni stanjem stvari. Smatraju sasvim normalnim, da odluke donose samovoljni prevrtljivi političari u savezu sa špekulantskim kapitalom i potkupljenim medijima. Smatraju sasvim normalnim, da je "obećanje - ludom radovanje" (odnos sadašnjeg gradonačelnika prema projektu i prema referendumu).

Velika većina misli "ma i meni će nešto kapnut!". To je "kumovski kapitalizam", u kojeg smo prešli bez velikih potresa iz "kumovskog socijalizma". Gunđanje i galama protiv "onih gore" samo su folklor i rekreacija.

Velika većina oslanja se na to da "tamo gore" ima nekog svog kuma, koji će im pomoći. Ne zanimaju ih ni formalni legalni putevi zaštite svojih prava, ni društveni pokreti, ni neposredno demokratsko odlučivanje. Ne vjeruju ni u kakvu horizontalnu solidarnost, one koji o tome pričaju, smatraju redikulima. "Meni će moj kum pomoć", krade li kum, ma koga briga! Za sve druge, boli me nježnik!

Rezultat jest povijestan, moramo prihvatiti konzekvence. Ovo demokracije, što imamo danas, Hrvatima je dosta i možda i previše. Nemojmo ih gnjaviti i nemojmo trošiti živce goneći ih na više!

Inače, poanta je teksta Jagode Munić u tome, da ozbiljni investitori ne traže od vlade neke posebne zakone za pogodovanje, kao što je "Zakon o strateškim investicijama". Cijela politika pogoduje špekulantskom kapitalu. A sad vidimo, da je to u skladu sa Zahtijevanjima naroda. Mi koji se bunimo, moramo priznat sebi da smo manjina, da narod točno takav tip kapitala i želi. Kad curi na sve strane, i onima dolje kapne ponešto.

Kad dođe stvarno ozbiljna kriza, partitokraciju bi mogla zamijeniti "demokracija s vođom". Taj sam potencijal opisivao prije tri i pol godine (Hrvatska pred izborom: više ili manje demokracije) ali zasad još nema ozbiljne krize.

»Neki ljudi zaključuju da nam treba pravi vođa, da nas izvuče iz sranja u koje smo upali. Neki ljudi počinju izražavati osobnu potrebu za takvim vođom. Nepismeni ali i akademici, sa niskim IQ ili visokim, seljaci ili građani. Nema posebnih pravila za to; ne treba se zavaravati da su tome skloni samo ljudi niskog obrazovanja isl..«

Tada sam napisao: »Pred nama u Hrvatskoj je, upravo sada i u slijedećoj godini, dilema: hoće li nam se nametnuti suženje demokracije, od danas nezadovoljavajućeg oblika partitokracije, ka "demokraciji s vođom", ili ćemo pak nastojati na širenju demokracije?« Bilo je to preuranjeno, ali mislim da je i dalje aktualno. Kao i ovo: »Većina ljudi, kao i prije dvadeset godina, samo teoretski žele demokraciu; faktički, žele karizmatskog vođu koji će brinuti za narod, žele dobrohotnog patrijarha, koji će, kao Tito, "krasti al' i nama dati".«

Moja pjesmica iz onog doba:

Nije svikla raja za se brinut' sama,
boji se slobode k'o paklenih jama,
bleje kao telad, huču kao sove
što to oni žele? Gospodare nove!

Eto, i gospari su raja...

- 00:47 - Komentari (11) - Isprintaj - #

28.04.2013., nedjelja

O zelenima, ekologizmu, ljevici, gay brakovima...

U daljoj diskusiji povodom mojeg prekjučerašnjeg teksta postavljeno mi je pitanje o političkom profilu zelenih stranaka, na koje sam opsežno odgovorio, pa prenosim i ovdje.

Zar je nužno da "zelene" stranke imaju tako rigidno definirane "ostale" stavove/vrednote. Naime je li moguće zalagati se za zaštitu okoliša, a biti protiv gay brakova ?

Moguće je, naravno. Stvar je povijesnog razvoja, kako su nastale te stranke, novoga tipa, generalno na ljevici po stavovima u ekonomiji i kulturi ali jasno odvojeni od etabliranih stranki ljevice nastalih iz radničkoga pokreta (socijalisti i komunisti). Nastajale su tijekom 1970-ih, imale su razna imena (povijesno prva koja se formirala na nacionalnom nivou bila je 1972. na Novom Zelandu pod imenom "Value Party", Stranka vrednota), a zbog snage i utjecaja njemačkih Die Grünen tijekom 1980-ih većina uzima ime "zeleni". Idejno gledano, vrlo su hibridne, s utjecajima iz anarhizma, marksizma, liberalizma, feminizma, pacifizma...

Oni koji su počeli zastupati interese zaštite okoliša, našli su se sukobljeni s "frontom odbijanja" etabliranih stranaka kako ljevice, tako i desnice, koje su u tadašnjem periodu brzog ekonomskog rasta, rasta materijalnoga blagostanja i korištenja prirodnih resursa, zastupale interese "industrijalizma", bilo s gledišta kapitala, bilo s gledišta radnika. U tadašnjoj državi "klasnoga kompromisa" vrhovi biznisa, države i sindikata u uskom krugu donose odluke i mnogi interesi kao "alternativni" ne mogu se kroz dominantne stranke politički zastupati. Do brojnih društvenih sukoba oko okoliša dolazi lokalno, kad se lokalne zajednice sukobljavaju s interesima velikih tvornica koje zagađuju zrak, gradnjom novih tvornica, cesta, aerodroma isl.. Tako se na ideje ekologizma logično nadovezuje i zamisao participativne demokracije, sudjelovanja građana u odlučivanju kroz niz mehanizama (ne samo referendum). Zatim, kad se traži šira politička podrška, povezuju se sa zastupnicima drugih "alternativnih" interesa, nezastupljenih u postojećim odnosima: mirovnim pokretom, feministicama "trećeg vala", pokretom solidarnosti sa Trećim svijetom, homoseksualcima, zastupnicima "antipsihijatrije", braniteljima prava nacionalnih manjina idr... Kroz takav konglomerat, dolazi se do znatnijeg broja glasova.

Na toj šarolikoj osnovi, nastaju zelene stranke kao samostalni politički entitet, ulaze u parlamente i vlade. Respektabilna su politička činjenica u Europi (udružene u "Europsku zelenu stranku"), te i u nekim državama van nje (udružene u "Global Greens"). Konzervativni ekologisti, zaštitari i okolišni aktivisti nigdje se nisu uspjeli održati i doći do utjecaja kao samostalne stranke.

No treba reći, u grupi koja je početkom 1980. g. pokrenula osnivanje njemačkih Die Grünen prevladavali su konzervativci. Ubrzo prevladavaju lijevo orijentirani, pa je već u jeseni 1980. došlo do raskola i konzervativci napuštaju stranku. Nešto kasnije (koliko se sjećam, već tijekom 1981.) bila je donesena odluka o nemogućnosti dvojnoga članstva, čime su isključeni članovi tradicionalnih lijevih stranaka koji su nastojali postići dominaciju nad izranjajućim pokretom. Tako je stranka položila osnove svojoj osobenosti.

Ne postoji dakle nužna veza. Neki ekologisti su recimo odbacivali ideju demokracije, argumentirajući da se radi o izvanrednom stanju, borbi za opstanak, pa je potrebna "eko-diktatura". Mnogi sudionici lokalnih prosvjeda protiv za okoliš štetnih projekata su konzervativno opredjeljeni pa na izborima obično neće glasati za ovakve zelene stranke (koje su ostale urbane, mnogo više glasova dobivaju u gradovima nego selima).

Nije nužno, ali ipak ni puka slučajnost. Postoji afinitet između ekologizma kao svjetonazora (nasuprot npr. "fizikalizmu", u biologiji pitanje "Geja ili sebični gen?", ta razlika je vidljiva u nekim diskusijama koje sam vodio sa sljedbenicima tzv. "novih ateista") ili političke ideologije (npr. u knjizi Slavena Ravlića "Suvremene političke ideologije" postoji poglave "ekologizam") i zastupanja "prava na različitost" općenito, jer se zastupaju male zajednice i "male" tehnologije" ("Small is Bautiful", recimo danas decentralizirana proizvodnja energije), protiv masovne proizvodnje i uniformiranosti (npr. u poljoprivredi, organska poljoprivreda nije naprosto "povratak na staro", nego drugačiji pristup, ne da se razvije jedan hibrid kao najbolji pa onda prilagođava tlo da taj hibrid najbolje uspijeva, nego se analizira lokalno tlo i razvija sorta koja će tu najbolje uspijevati; više istraživanja i invencije, ne manje!). Ne mora se sad to pravo na različitost potezati preko granica uže zajednice i na samu osobnost, ali ta tendencija je prisutna.

Dominantni duh ekologizma je progresivistički, ne konzervacionistički (koji ipak naravno jest prisutan, dakle zastupanje tradicionalnih vrednota i načina života, odbacivanje modernih tehnologija generralno isl.), potiče inovativnost (u tehnologijama, ali i društvenom organiziranju), inicijativnost (društveni aktivizam!), nove tehnologije (ali ne sve), raznolikost (koja naravno pogoduje inovativnosti).

Kako ukazuje na ograničenosti materijalnog rasta i materijalnoga obilja (protiv "industrijalizma", ali i "potrošačkoga društva"), potiče okretanje ka drugim vrednotama, osobnim i društvenim, ali dominantno je to kod ekologista usmjereno na razvoj osobnosti (ka "samoaktualizaciji", bogatstvu ličnosti, osobnom rastu u smislu koncencepcija u filozofiji i psihologiji npr. E. Fromma, A. Maslowa, J. Piageta isl.; u odgoju npr. "permisivistički" pristup, spominjao sam Piageta u diskusiji o spolnom odgoju, suprutni, tradicionalistički pristup zastupa npr. Z. Miliša), a ne očuvanju tradicionalnih institucija i navika u koje se pojedinac i pojedinka trebaju ukalupiti. Ja sam to unio i u svoju formulaciju Načela ekologizma (točna formulacija je moja, naravno nisam to isisao iz prsta), gdje ipak, u 6. točki, samo općenito spominjem "druge vrijednosti", ali i "potrebu za osobnim rastom", dakle iz ljudske osobnosti, iz ljudske "prirode" koja je specifična u cijeloj prirodi jer je čovjek samosvjesno biće, a ne iz nekih metafizičkih načela). Drugi ekologisti mogu tu ljudsku posebnost zanemariti ili je shvatiti drugačije (pozivajući se recimo na religijske koncepcije, bilo "Majku Zemlju", bilo kršćanske ili druge).

Zašto se "zelene" stranke izbaciju iz europskih koordinacija ukoliko koaliraju s desnim strankama, a s ljevima ne?

Pretpostavljam da pod "koordinacije" misliš zapravo na "Europsku zelenu stranku", samo jedna, a više je od "koordinacije" (iako naravno, unatoč imenu, nije jedna stranka). Nisam točno pratio sve što se događalo u konkretnoj politici. Obično se ne radi baš o samoj koaliciji, nego o vrednotama, koje zastupaju, a to je na zapadu prilično čvrsto definirano, kako sam opsao. Raspadom istočnoga bloka, zaista su se pojavili pokreti za zaštitu okoliša koji se nekad i politički artikuliraju, ali u drugim pitanjima zastupaju konzervativne, čak reakcionarne stavove (npr. pokret "Eko-glasnost", neko vrijeme vrlo aktivan u Bugarskoj, pristupio je desnoj, monarhističkoj koaliciji, koja je snažno nastupala protiv romske i turske manjine). No u Poljskoj su zeleni recimo stupili u koaliciju sa konzervativnom Seljačkom strankom i koliko znam nisu isključeni. I njemački Zeleni su u jednom Lander-ušli u koaliciju sa demokršćanima.

Dominiraju koalicije sa lijevim strankama, jer su se ove postepeno znatno više otvorile prema vrednotama (ekologističkima i drugima) koje zeleni zastupaju.

Zašto ne bi smjele postojati zelene stranke s desnim predznacima?

Mogu naravno (u smislu "ekologističke" stranke), ali neće biti primljene u članstvo Europske zelene stranke niti Global Greens. Međutim, kako sam spomenuo, jednostavno se nije dogodilo da se neka ekologističko-konzervativna stranka afirmira kao značajniji politički čimbenik. One nisu stvarno "zelene" u poltičkome smislu, u punom smislu riječi prema današnjoj upotrebi tog pojma. (Kao što recimo "Hrvatska narodna stranka" nije "narodna", jer to ime nose ili socijalističke, ili konzervativne stranke)

Nešto o terminologiji:

Zeleni; termin postoji u imenima mnogih udruga u svijetu i u Hrvatskoj. Svakako će se i dalje koristiti kao oznaka za udruge i pokrete za okoliš. Trebalo bi biti jasno, kad govorimo o politici, da pod "zeleni" mislimo na konkretnu političku pojavu, stranke okupoljene u "Global Greens" i koje slijede njihova načela, koja nisu samo okolišarska ili ekologistička.

Ekologija: nije to "zaštita prirode". Ekologija označava znanstvene discipline, s jedne strane kao dio biologije, s druge kao "socijalna ekologija". To je naravno povezano onda, kad istražujemo ljude kao vrstu koja ima posve specifična obilježja.

Ekologizam: jedan svjetonazor ("filozofija") ili uže politička ideologija (koji, naravno, kako je to uvijek slučaj, imaju više varijanti, često međusobno posvađanih). Ja za sebe kažem da sam "ekologist" u smislu svjetonazora, kako je to u duhu hrvatskoga jezika, dok je u engleskome "ecologist" znanstvenik, koji se bavi ekologijom.(i naravno ime slavnog časopisa, koji ipak, iako jest znanstveni, promovira i svjetonazor).

Okolišni pokret, Environmental movement: pokret za zaštitu okoliša, u kojem su naravno mnogi ljudi aktivni zbog specifičnih interesa i ne moraju biti ekologisti.

Okolišar, environmentalist: svatko tko sudjeluje u nekoj inicijativi za zaštitu prirode i okoliša, ne mora naravno biti ekologist.

- 18:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.04.2013., subota

Političko kanibalistvo i politički diletantizam

Osobni dodatak uz prethodni tekst Tzv. "Zelena lista": bivši zeleni u blatu, potaknut diskusijom.

Ja sam stranku osnivao (nas četvero smo bili jezgra koja je na tome počela raditi u proljeće 2004.; vidi članak Kako je bila donesena odluka o osnivanju strankeranačkog glasila, oko kojeg je i krenuo raskol u stranci, a povod je bio upravo tekst o tome da ZL u Sisku zapravo surađuje s HDZ-om (što je pak bio prenesen razgovor sa supredsjednikom stranke).

Međutim, nije problem samo u ponašanju toga kruga, koji se okupio oko supredsjednice stranke Vlaste Toth i njenog supruga u Zagrebu (koji su pokazali i neke bitne kvalitete i napravili dobrih stvari, ranije). Bio je cijeli niz sukoba i prosvjednog istupanja iz stranke ili potpune pasivizacije grupa koji su ostali u manjini i onda digli noseve i otišli, umjesto da čekaju priliku. To je totalni politički diletantizam. .

Da ne idem u detalje, nema smisla i nije dovoljno zanimljivo ljudima koji nisu uključeni, prvi sukob dogodio se 2006. (već prije su neki demonstrativno istupili iz stranke jer neki njihovi prijedlozi nisu bili prihvaćeni), i ja sam bio sretan jer je to bio pravi frakcijski sukob, ne samo oko osoba nego oko nekih načela - naime, stranka je postala dovoljno velika da ima frakcije. :-) Onda, na glavnoj skupštini, iz grupe koja je ostala u manjini, neki su demonstrativno iz stranke istupili, drugi su se posve pasivizirali i nisu ni pokušali sudjelovati i utjecati na stranačka zbivanja.

Da pak to nisu napravili, bili bi u većini, kad je došlo do slijedećeg sukoba, ovog puta posve vezanog uz osobne računice a ne načela, 2008.. godine.

Treći raskol nastao je u proljeće 2010., smijenjen je tadašnji supredsjednik iz Karlovca, nakon čega je većina iz Karlovačke županije (tri od četiri aktivne podružnice) napustila stranku. Konačni sukob započeo je kako rekoh zbog Siska, par mjeseci kasnije. Da su ovi iz Karlovačke županije ostali i pridružili se tadašnjoj "opoziciji", imali bi sigurnu većinu.

Zelene stranke su svuda vrlo šarolike, vidio sam to, nema teorije da bi kod nas tako različiti ljudi bili u istoj stranci. Ali ipak su stranke, uvijek ima i osobnih ambicija, svađa isl., kao što svuda toga ima. Naš mentalitet, ali ne samo taj pohlepan za vlašću koji prevlada nego i onaj koji se odmah uvrijedi i odustane, to ne može usvojiti. Zbog potonjeg ponjašanja, oni beskrupolozni, gramztivi za vlašću (makar i simboličkom, u jednoj maloj stranci) i dobitkom (opet, makar i malim) prevladavaju.

E, ali konačni fijasko mojih svjesnih napora da se stranka poboljša (od ožujka 2010.) bio je, kad se ta ekipa koja je napustila ZL okupila, i ja sam vidio da su se u par dana stvorile četiri frakcije. Vidio sam da ne mogu utjecati da se to prevlada, i onda sam konačno odustao. Jedna od tih frakcija je osnovala stranku "Zeleni zajedno".

Moj je osobni problem da bar neke stvari dobro vidim racionalno, idejno (druge doduše ni sa 50 godina nisam vidio, nego samo naslućivao i to me grizlo i tjeralo u emotivne ispade), idejno podržavam odnosno podržavao sam neku vrstu humanizma, moglo bi se reći da imam neku "intelektualnu empatiju" za druge, ali osobno, emotivno sam ego-centrik, ne podnosim međuljudske odnose, pa ne mogu u društvu valjano djelovati osobno, nego to uspijevam uglavnom samo pisanjem. Kako napisah nedavno o programu "Zelenih zajedno" za EP: ma super, kao da sam ga ja pisao... hm, pa i jesam! cool

- 17:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.04.2013., petak

Tzv. "Zelena lista": bivši zeleni u blatu

Sad se ograđuju, ali u to su kolo svjesno ušli! Što su očekivali od Tomislava Karamarka i Ruže Tomašić - pacifizam i poštovanje različitosti!?

13-04-26- Sisak plakat Jednostavan izbor!

Među 8-9 registriranih stranaka u Hrvatskoj, koje u imenu imaju "zeleno", Zelena lista je do prije tri godine bila najuspješnija. Jedina je nastupala na izborima samostalno i osvojila neke mandate u predstavničkim tijelima. Povezala se s Europskom zelenom strankom i postigla status promatrača (observer). U skladu s vrednotama zelenih, odlučno je zastupala pravo na različitost te redovno sudjelovala na Gay Prideu.

Pokazalo se međutim niz unutrašnjih slabosti, koje su konačno dovele do gotovo potpunog organizacijskog rasula i potpunog moralnog kraha. Bitni događaji zbivali su se u Sisku, o čemu sam u studenom 2010. objavio izvještaj Zelena lista u Sisku : Groteksna prevara. Oni što su danas u stranci ostali, politički su kriminalci: idu samo za osobnom taštinom, položajima i materijalnom koristi, gaze ljude i načela koji im zasmetaju. Stranka je diskretirana u Europskoj zelenoj stranci i nema nikakve šanse za redovno članstvo, a nakon posljednjeg skandala mogla bi izgubiti i status promatrača.

(Nažalost, i oni koji su izašli, pokazuju fatalne slabosti. Na listi stranke "Zeleni zajedno" za Europski parlament, od 12 kandidata i kandidatkinja, trenutno se okupilo osam bivših članovi ZL, koji su iz nje izašli između 2006. i 2010.. Ni tu, kao što sam pisao nema potencijala. Sada su sklopili farsičnu "koaliciju" sa jednočlanskom tzv. "Hrvatskom zelenom strankom".)

Zelena lista u Sisku odmah nakon lokalnih izbora 2009. počela je surađivati s HDZ-om i drugim desnim strankama. Suradnja je bila plodonosna (travanj 2011.: HSP i Zelena lista kontroliraju sisačke tvrtke). U siječnju ove godine, krunisana je potpisivanjem koalicije za lokalne izbore. Neprijatelj su im SDP, HNS i HSU. Koalicija desnog bloka "Svi za Sisak" nada se velikoj pobjedi

Zanimljivo je da vijest o toj koaliciji nikad nije bila objavljena na mrežnom sjedištu Zelene liste To pokazuje da je preostaloj klikaškoj grupi u Zagrebu možda ostalo još malo stida.

Prije dva tjedna, lokalni mediji i Večernji list, nakon tiskovne konferencije SDP-a i HNS-a, objavili su informacije o nekim koruptivnim radnjama, u kojima su sudjelovali i ljudi iz Zelene liste u Sisku. (9. travnja: Sisački vodovod i gradska vlast novac koristi za političku korupciju!; 12. travnja: SKANDAL: Sisački vodovod podijelio gotovo milijun kuna donacija podobnima )

Ključno ime koje se spominje jest Siniša Gajić, o kojem se u gore spomenutom izvještaju iz 2010. može podosta saznati. Upućeni znaju da je on središnja figura politički zločinačke organizacije koja je u prethodnih desetak godina parazitirala u četiri ili pet drugih stranaka, a Milan Lončak, postavljen za supredsjednika stranke, samo je potrčko (nikad ga nitko nije čuo da nešto govori u ime stranke).

Ali sad priča postaje uistinu groteksna! Zelena lista odgovara 10. travnja priopćenjem koje potpisuju Milan Lončar i supredsjednica Vlasta Toth: Politička stranka Zelena lista se neutemeljeno i neodgovorno blati u Sisku. Oni pišu:

U doba osnivanja podružnice u Sisku je član stranke Zelena lista bio i g.Siniša Gajić. Spomenuti je stranku napustio tijekom 2010. godine jer nije u njoj uspio ostvariti neke svoje osobne interese te je izbrisan iz članstva.

Ma je li zaista!? U Registru političkih stranaka RH (pristupljeno 26. travnja 2013.) piše, da je Siniša Gajić tajnik podružnice Sisak!

Spominje se fantomska udruga pod istim imenom "Zelena lista", koja je dobivala čudne donacije. Uvidom u Registar udruga RH, također na mrežnom sjedištu ministarstva uprave, nalazimo da je udruga zaista registrirana 17. kolovoza 2010.. Supredsjednik i supredsjednica stranke "Zelena lista" sada se toga odriču, tvrde da donedavno nisu za tu udrugu ni znali i da je to zločesti Gajić izmanipulirao. Ali, u registru nalazimo da je predsjednik udruge "Zelena lista" Zoran Zechner, a Gajić je tajnik. A na web sajtu Zelene liste (pristupljeno 26. travnja 2013.) piše, da je Zoran Zechner predsjednik podružnice Sisak! (Ne piše tko je tajnik.)

Takva je to ekipa. U takvom se blatu danas valja nekad časna zelena ideja! A da stvar bude groteksnija, spomenuto priopćenje, također, uopće nije objavljeno na sajtu Zelene liste! Ta ekipa iz Zagreba, koja se odrekla polovice članstva i polovice izabranih vijećnika u vijećima gradskih četvrti u Zagrebu, koja se odrekla svih članova iz Karlovačke županije, koja se odrekla svih članova iz Splitsko-dalmatinske županije (doslovce, jer je u te dve županije 2010. bilo 10 podružnica, gotovo polovica cijele stranke, a sad više nema nijedna!), koja se svjesno uhvatila u kolo sa svim mastima premazanim političkim kriminalcima iz Siska, sad se pokušava ponašati, kao da je ono u Sisku neka druga stranka!

Konačno, kad je posredstvo agilne ljevičarske grupe "Građanska akcija" i portala index.hr "pukla bruka" i skandal oko sramotnog plakata i letaka u Sisku podignut na nacionalnu razinu (te također i međunarodnu, jer su u Europskoj zelenoj stranci obavješteni i odmah reagirali), konačno su morali nešto reći, pa su promptno objavili, da iz koalicije u Sisku istupaju. Ovog puta su to čak objavili i na svojem mrežnom sjedištu.

Kasno je, puno prekasno da se opere savjest! Znali ste dobro, jako dobro, s kim se u kolo hvatate. Prvo ste se pokušali odreći najkompromitiranijeg, kojeg će možda konačno susresti jedna od brojnih krivičnih prijava zbog skandala u prethodnih desetak godina. Sada istupate iz koalicije, a pritom čak ni ne znate kako vam se zove koalicijski partner: nije HSP, nego "HSP dr. Ante Starčević"! Poznata štovateljica različitosti Ruža Tomašić, čuli ste za nju?

Ali ima jedna druga kvaka, nažalost, koja je vjerojatniji razlog da ste digli nos, a ovo je bio samo povod: u toj gužvi puno jačih stranaka, širokoj koaliciji, izgurali su vas i dobili biste mjesta u drugom dijelu liste kandidata, bez šanse za ulazak u Gradsku skupštinu. Prije četiri godine, na klijentelističke veze Gajića & co., koaliciju sa Strankom umirovljenika (u kojoj je Gajić, u tom trenutku, istovremeno još bio član!) i na blef, jer su ljudima u Sisku zeleni bili simpa, osvojili ste dva mandata. Sad ste pročitana knjiga. Kao i u Zagrebu. Lovice će možda još nešto kapnuti, ali obraz očistiti više ne možete.

- 23:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>