16.02.2012., četvrtak
Kako sam s 55 godina spoznao, da sam vjerovao u budalaštine
Premišljajući svoja uvjerenja u posljednje dvije godine, uporno sam sebi ponavljao da vjerujem u osnovna načela, koja sam usvojio kroz studij filozofije i politike, sredinom 80-ih.
Pisao sam, da sam tada prihvatio "4. stupa" na kojima se zasniva svjetonazor zelenih, te da smatram da i dalje vrijede, iako su pokušaji stvaranja zelene stranke u Hrvatskoj krahirali i doveli do karikatura.
To su: ekološka mudrost, nenasilje, socijalna pravda i participativna demokracija.
Sad više u to ne vjerujem. To je krahiralo u posljednjih tjedan dana.
Nenaslije je sprdačina, ljudi te samo preziru i sprdaju se s tobom. Razumno je nasilje ograničiti, čak i ako si vrlo jak (uvijek postoji rizik u nasilju, netko te podlo udari s leđa, više slabih udruži se protiv tebe...), ali nekakvo "aktivno nenasilje " promovirati samo je mlaćenje prazne slame.
Demokracija mora biti ograničena, jer velika većina ljudi brine samo o svojim sebičnim i kraktoročnim interesima, većina onih koji tvrde drugačije su licemjeri, a manjina koji nisu - fanatici su, koji mogu biti opasni (idealisti su VRLO opasni, jer prelako požele svoje ideale ljudima u glavu utjerivati batinom).
Oni koji idu u politiku, žude za moći. Trebaju postojati razumni mehanizmi, da oni ipak ne podivljaju (ja ne žudim za moći, pa tu imam interes da se njih ograniči; to je protektivna, a ne razvojna demokracija).
Da bi društvo funkcioniralo, mora ipak biti ravnomjernija raspodjela bogatstva, ali na nešto zvano "pravda" nekako mi se više ne da pozivati. Riječ je izlizana, bez sadržaja. Radije jednostavno recimo da je to pragmatički razumno, dobro i za bogataše da ne budu okruženim masom bijesne sirotinje. (Uostalom, ja sam sirotinja, pa tu imam interes.)
Konačno, ekološki problem isu stvarni, razumno je poduzimati nešto zbog toga, mogu tu prodionijeti nekakvim svojim znanjima, makar širiti informacije, davati neke inicijative, pomagati neke ljude, ali osobno se neću više emocionalno angažirati. Ja ću živjeti možda još 20 godina, do svjetske katastofe vjerojatno još neće doći, djece nemam, dakle baš me briga. Civilizacija možda propadne, čovječanstvo će preživjeti, a ako i ne preživi nikakva šteta. Razvit će se možda za 10 milijuna godina evolucijom nova "sapiens" vrsta, sitnica u odnosu na trajanje univerzuma.
Nisam nikad mislio na sebe, zanemarivao sam osobni interes, velika većina ljudi naprosto će reći da sam budala, i u pravu su. Ali kvaka je, ne da sam bio altruist, ni pod razno! Tu i tamo sam nekim ljudima pomogao, ali ne zato jer sam to smatrao svojom dužnošću. Bio sam, i možda ću i ostati jer sam prestar i ne mogu se lako promijeniti, previše uronjen u IDEJE. (Ne samo puke IDEALE, gore sam spomenuo idealiste)
Moram temeljito promisliti što od svega što sam radio možda još ima smisla.
Ateist ostajem, sve vjere smatram smiješnim, mislim da na kraju "minimalna povelja humanizma" ipak stoji.
|
- 14:43 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
14.02.2012., utorak
Moj život je nažalost promašaj
Kao "poklon" za Valentinovo, dobio sam drugo najteže razočaranje u svojem životu, od petka do danas.
Prvo je bilo u drugoj polovici 80-ih, kad je počeo uspon nacional-socijalizma u Srbiji i mnogi ljudi, kojima sam vjerovao i koje sam poznavao, postali poklonici.
Ovo je na tom nivou, samo sam sad 25 godina stariji.
Tada sam smatrao, da su oni izdali neke ideale koje su naizgled podržavali (bilo je toga kasnije i u Hrvatskoj, ali sam već bio spreman), te da u tim idealima, koje ja nastojim uvažavati, nije problem.
Sada moram priznati, da je očito problem u meni. Mnogo toga, u što sam vjerovao, očito je pogrešno.
Riječ je o načelima, koja sam usvojio negdje sredinom 80-ih i kao zadnja budala i dalje promovirao.
Demokracija prije svega. Očito je, da kad je već taj sustav uveden, MORA biti vrlo, vrlo ograničen i da je polcijska država dobra stvar, nasuprot svemu što sam dosad vjerovao, pa i pisao knjigu o tome, u slavu "participativne demokracije".
To je evidentno, s obzirom da su golema većina ljudi hulje i licjemjeri, pogrešno.
Doduše, oni koji nisu licemjeri, često su brutalni fanatici.
Nije problem što je velika većina onoga, što sam radio, bila praktični neuspješno.
Problem je da sam očito i načelno bio budala i vjerovao u fantazije, koje nemaju veze s realnosti
|
- 21:03 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
13.02.2012., ponedjeljak
Čuvari rijeka počinju sustavno promatranje i zaštitu Drave!
Prenosim priopćenje za javnost udruge Baobab.
U Zagrebu je 2. veljače predstavljen projekt Čuvari rijeka. Projekt vode Svjetski fond za zaštitu okoliša te lokalne udruge iz Hrvatske. Kampanja „Čuvari rijeka“ dio je projekta „Zaštita europske linije života“, koju WWF i Euronatur provode u partnerstvu s lokalnim nevladinim organizacijama: Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode, Zeleni Osijek, Zeus, Franjo Koščec.
Čuvari rijeka će redovito pregledavati ukupno 470 km Mure, Drave i Dunava tijekom sljedeće dvije godine. Pronađem li se bilo što neprikladno, obavijestit će se o tome hrvatsku Vladu i medije, kao i Europsku komisiju, gdje uvijek žele znati ako se u Hrvatskoj radi nešto što nije u skladu s EU direktivama.
Netaknute rijeke i poplavne ravnice u Hrvatskoj dio su europske baštine te moraju biti zaštićene od bilo kakvog daljnjeg uništenja. Prirodni dijelovi Drave i Mure, kao i dijela Dunava su pogođeni: rijeke su nepotrebno regulirane, a njihov šljunak i pijesak se nekontorlirano iskorištava. Razorne mjere koje provode tijela za upravljanje vodama u Hrvatskoj i Srbiji ozbiljno štete prirodnim rijekama i lokalnom stanovništvu. Takve mjere su protivne praksi Europske unije i u suprotnosti su sa svim međunarodnim naporima zaštitara prirode. Opstanak vrsta poput male čigre ili kebrača koje su na pragu izumiranja, ovisi o netaknutom krajoliku takozvane „Europske Amazone“. Ilegalna iskapanja šljunka na mađarskoj strani Drave zaustavljena su u jesen 2011. Čuvari rijeka se nadaju da se ta iskapanja neće ponoviti te da nikome neće biti dana dozvola za iskapanje u bilo kojoj od zemalja kroz koje se proteže budući biosferni rezervat.Hrvatske rijeke nisu jedine koje će biti kontrolirane – Čuvari rijeka pazit će i na obale u Sloveniji, Mađarskoj i Srbiji te kontaktirati partnerske NVU iz susjednih zemalja. Projekt „Zaštita europske linije života“ je, naime, prekogranični projekt kojeg WWF provodi u pet zemalja budućeg rezervata biosfere.
Udruga Baobab i Ekološko društvo Koprivnica biti će zaduženi za dio Drave u Koprivničko-križevačkoj i Virovitičko-podravskoj županiji. Pratiti će se sve promjene na rijeci dvaput mjesečno. Posebno će se bilježiti regulacijski radovi te iskapanja šljunka.
Goran Šafarek, dipl.ing.
Udruga Baobab
Trg kralja Krešimira 10
48000 Koprivnica
098/835 648
udrugabaobab@gmail.com
http://udrugabaobab.blog.hr/
|
- 22:34 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
11.02.2012., subota
Antiznanstveni klimatski "negatori" i "zavjere"
Prenosim sa ZelenaPolitika.Info
Uz diskusiju o klimatskim promjenama, prenosim jedan svoj komentar u diskusiji na kolaborativnom blogu pollitika.com, u okviru dnevnika U pohvalu znanosti.
Kad netko posve proizvoljno kida komadiće teksta iz raznih članaka, prenosi propagandu, neumorno smišlja nove pseudoargumente, nevolja je, da onaj koji to razobličava treba više vremena da svaki put ustanovi točne podatke, a propagandist (bilo da je plaćen za to da negira klimatske promjene i čovjekov utjecaj na njih, bilo da to radi iz ideološke zasljepljenosti) za to vrijeme isfabricira nekoliko novih "dokaza".
Za one koji eventualno nalete čitajući ovo: stvarno, robot naprosto uporno prenosi tvrdnje koje ne stoje, iz opskurnih izvora, ili kida iz cjeline neki pasus koji mu odgovara i mijenja mu smisao, isl.. To "climate deniers" stalno rade, ne jednom su se pozivali na nekakav znanstveni rad tvrdeći da on dokazuje da je antropogeni utjecaj zabluda, pa su se onda javili autori radova i rekli da su ih pogrešno interpretirali.
Ja pratim tu tematiku kao "upućeni laik", i više puta, kad sam se potrudio malo kopati za stvarnim izvorima, osvjedočio sam se da je to tako. Oni stalno rade ono, za što optužuju svoje protivnike - namještaju rezultate, pogrešno citiraju isl..
Kako sam gore napisao - ako se na kraju pokaže da su predviđanja o prijetećem katastrofalnom rastu prosječne temperature do 2100. na +3, +4, +5 stupnjeva, bila pretjerana - bit ću sretan! Stvarno nemam nikakav poseban interes u tome.
A vidim, da su se diskusije o tome postoji li trend globalnog zatopljenja i čovjekov utjecaj na to intenzivno vodile nekoliko desetljeća, otprilike od 1950-ih do 1980-ih, i konačno su svi klimatolozi svijeta došli do konsenzusa da je odgovor pozitivan na oba pitanja. Tako je posljednjih 20-ak godina. Postoje naravno razlike u modelima i nesigurnosti kad se predviđa što će biti za 50 ili 100 godina, ali oko globalnog trenda svi klimatolozi svijeta se slažu.
Teško bi bilo zamislivo da iza toga stoji Zavjera - morala bi uključiti tisuće ljudi i u SAD, i u Europi i u Kini i Brazilu itd.. Niti se vidi, kakav bi interes iza eventualne takve zavjere mogao stajati. Istina, teorija ide "na mlin" danas već jakom lobiju obnovljivih izvora energija, ali to je POSLJEDICA, a ne uzrok - to je bila posve marginalna industrija u doba kad je konsenzus stvoren.
S druge strane, sasvim je jasno da industrija fosilnih goriva, a osobito ugljena, ima interesa da se ne preduzimaju mjere za smanjivanje emisija ugljičnog dioksida. To je očit, ekonomski interes, najzad i legalan i legitiman! Može se pokazati, da su neki od ključnih "deniera" plaćeni od tih lobija - podaci su javni. Tu dakle nema nikakve "zavjere", naprosto normalni političko-ekonomski odnosi. Objektivno, moramo priznati da njihov parcijalni interes dolazi u konflikt s dugoročnim interesima čovječanstva u cjelini.
PODRŽITE PROJEKT "ZELENAPOLITIKA.INFO"!
Ovo mrežno sjedište održava se isključivo osobnim donacijama. Civilno društvo u Hrvatskoj, u cjelini, previše je postalo ovisno od institucionalnih donatora. istinska nezavisnost može se očuvati samo ako se ima nezavisne izvore financiranja. S druge strane, uz aktiviste važni su i oni, koji ih pomažu.
Ako želite pomoći održavanje mrežnoga sjedišta ZelenaPolitika.info, uplatite donaciju u bilo kojem iznosu na:
Primatelj: “Zajednica Humanitas”, Zagreb
Broj računa: 2484008-1500180446
Svrha uplate: donacija za ZelenaPolitika.Info
Donacije ćete također moći uplatiti u gotovom, uz potvrdu naravno, u raznim prigodama.
|
- 11:00 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
09.02.2012., četvrtak
Hladna zima i globalno zagrijavanje
Prenosim sa mrežnog sjedišta ZelenaPolitika.Info.
Čim je vrijeme malo hladnije, nađu se ljudi koji kažu: "Eto vidiš, hladno je, ma ne vjerujem ja u sve te priče o globalnom zagrijavanju!" Pa tako i sada. U većem dijelu Europe, svjedoci smo vala hladnoće.
Europa je međutim mali dio svijeta i kretanja tijekom nekoliko tjedana nikako ne mogu sama po sebi dokazivati ništa, u odnosu na procjene kretanja na cijeloj Zemlji tijekom više desetljeća. A rast prosječne temperature ne znači, naravno, da zimi neće biti hladno.
Jedna od osnovnih stvari, koju ćete shvatiti ako ozbiljno pokušate ući u temu: temperatura je mjera količine toplote, tj. energije; viša temperatura znači više energije, a viša energija dovodi do većih oscijalcija. Zato postaju češći svi ekstremni vremenski događaji: valovi velikih vrućina ali i velikih hladnoća, poplava i suša, uragana i tornada.
Atmosfera, s hidrosferom i litosferom, je složeni sustav, u kojem posljedice viška energije mogu biti suprotne onome, što nam intucija kaže. Moguće je, da kao posljedica globalnog zatopljenja zime u nekim dijelovima svijeta budu HLADNIJE. Slijedeći članak govori o tome:
Less Summer Arctic Sea Ice Cover Means Colder, Snowier Winters in Central Europe
A dok u Europi mrznemo, zima je u Sjedinjenim Američkim državama ekstremno topla i suha. Oko toga treba li priznati globalno zagrijavanje, opet se vodi politička borba. Korisna informacija o tome, s daljim poveznicama, u članku: The Great Carbon Bubble: Bill McKibben on Why the Fossil Fuel Industry Fights So Hard Against Climate Action
Jeff Masters, najčitaniji meteorolog na Mreži, objašnjava: "SAD i Kanada su gotovo bez snježnog pokirvača i naoblake, što je izuzetno rijetko za siječanjski dan (...) Uistinu ,to se nastavlja na 2011, u kojoj smo doživjeli najveće vremeneske ekstreme u povijesti - 56 posto SAD je iskusilo ili sušu ili poplavu, što nije iznenađenje jer "znanost o klimatskim promjenama predviđa tendencije da će vlažna područja postajati još vlažnija a suha još sušnija." (...) Masters ponovo: "Promatrati vrijeme kroz dvije posljednje godine je kao promatrati izvanrednog sportaša na steroidima."
PODRŽITE PROJEKT "ZELENAPOLITIKA.INFO"!
Ovo mrežno sjedište održava se isključivo osobnim donacijama. Civilno društvo u Hrvatskoj, u cjelini, previše je postalo ovisno od institucionalnih donatora. istinska nezavisnost može se očuvati samo ako se ima nezavisne izvore financiranja. S druge strane, uz aktiviste važni su i oni, koji ih pomažu.
Ako želite pomoći održavanje mrežnoga sjedišta ZelenaPolitika.info, uplatite donaciju u bilo kojem iznosu na:
Primatelj: “Zajednica Humanitas”, Zagreb
Broj računa: 2484008-1500180446
Svrha uplate: donacija za ZelenaPolitika.Info
Donacije ćete također moći uplatiti u gotovom, uz potvrdu naravno, u raznim prigodama.
|
- 07:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.02.2012., petak
Solarne elektrane - novih 140 kvadratnih kilometara!
Prenosim s mrežnog sjedišta ZelenaPolitika.Info.
Europsko industrijsko udruženje za fotonaponsku energiju (EPIA) objavilo je preliminarne podatke o snazi i proizvodnji solarnih fotonaponskih električnih centrala u Europskoj uniji i u svijetu tijekom 2011. godine. Nastavljen je, u cjelini, brz rast iz prethodne godine, iako nešto usporen u nekim ključnim regijama.
U Njemačkoj je primjerice izgrađeno novih 7.500 megavata, malo više nego 2010., što dokazuje procjenu koju smo objavili prije tri dana, da se u određenim dilemama radi o "krizi rasta".
Ova je tehnologija, za razliku od vjetroelektrana, još daleko od komercijalnosti. Razvoj ovisi o državnim potporama, koje se danas usmjeravaju prije svega kroz garantirane otkupne cijene (feed-in tarife, FiT), koje su i nekoliko puta veće od prodajnih cijena električne energije. Napredne zemlje ulažu znatan novac za tu svrhu tretirajući to kao ulaganje u razvoj nove tehnologije, koja će u budućnosti postati nezamjenljiva. Subvencije, naravno, s vremenom opadaju, kako se tehnologija unapređuje i cijena proizvodnje pada. Zemlje kao Njemačka stalno procjenjuju situaciju i prilagođavaju mjere. Zemlje, koje ne mogu biti lideri, trebaju slijediti njihov primjer.
U svijetu je ukupno na mrežu priključeno 28.000 megavata fotonaponskih elektrana, a u Europi 21.000. Potonja brojka znači godišnju proizvodnju od oko 20 milijardi kilovatsati, odnosno dovoljno za pokrivanje godišnje potrošnje Hrvatske. Površina koju ti paneli pokrivaju je oko 140 kvadratnih kilometara. Ta površina nije uvijek izgubljena za druge upotrebe: često su u pitanju krovovi, nadstrešnice isl..
Ukupno je sada u svijetu instalirano 67.000 megavata, a u Europi 50.000. Njemačka je prva po ukupno instaliranoj snazi, ali tijekom 2011. Italija je instalirala čak 9.000 MW. Do gotovo potpunog zastoja u instalaciji novih kapaciteta došlo je u Češkoj, koja je 2010. došla do ukupno instaliranih 2.000 MW. Među ostalima: Austrija i Ukrajina instalirale su po 100 MW, Bugarska 80. Španjolska je privremeno zaustavila svaku gradnju novih kapaciteta, jer trenutno ima znatan višak ukupnih kapaciteta.
Očekuje se da će zbog smanjivanja poticaja tijekom 2012. doći do smanjivanja nove gradnje u Njemačkoj i Italiji za oko 37%, dok se najbrž irast očekuje u Austriji, Bugarskoj, Češkoj i Srbiji. U Srbiji se očekuje izgradnja dvije elektrane od ukupno 150 MW u ovoj godini, te još 1.000 MW 2013.-2015..
Gledajući te redove veličina, teško je zamisliti da je prije 20 godina najveća europska tvornica za proizvodnju solarnih ćelija proizvodila godišnje jedan megavat vršne snage. Nalazila se u Hrvatskoj - Končar Solar pored Splita.
Izvor: Europe's 2011-2012 PV Installs: Two Tales of Growth
|
- 12:10 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
31.01.2012., utorak
Solarna energija u Njemačkoj: kriza rasta
Prenosim s mrežnog sjedišta ZelenaPolitika.Info.
Portal obnovljivi.com objavljuje članak uglednog stručnjaka Marijana Kalea, poznatog skeptika kad su u pitanju obnovljivi. Nevjerojatno brzi rast površine instaliranih fotonaponskih panela izaziva probleme, ekonomske i tehnološke, zbog kojih je potrebno malo usporiti.
Neobično je, da zadrti protivnici obnovljivih (dok je Kalea samo skeptik!) često vijesti kao "smanjuje se garantirana otkupna cijena za električnu energiju proizvoednu u elektranama na obnovljive izvore" prenose kao da se radi o dokazu promašaja orijentacije na obnovljive, dok se zapravo radi o dokazu uspjeha (jer cijene proizvodnje padaju).
Prenosimo nekoliko pasusa o rastu. Preporučamo da pročitate cijeli tekst na datoj poveznici.
Krajem 2011. godine, u Njemačkoj se na internetu nude potpuno opremljeni fotonaponski sustavi po cijeni od nevjerojatnih samo 1,3 eura po vatu!
Stoga se u Njemačkoj dogodio svojevrsni boom u dogradnji fotonaponskim sustavima u 2010. godini (slika 2). U toj godini radilo se doista o golemoj dogradnji: dograđeno je nešto preko 7 400 MW novih fotonaponskih sustava; uz 9 914 MW na kraju 2009. godine bilo je 17 320 MW na kraju 2010. godine – porast je bio 75%! Bliže našem razumijevanju govoreći: porast fotonaponskih sustava u Njemačkoj 2010. godine bio je 1,8 puta veći od instalirane snage svih hrvatskih elektrana (4 165 MW).
Pretpostavi li se da za 1 kilovat vršne snage treba 7 četvornih metara fotonaponskih modula, izlazi da je u 2010. godini u Njemačkoj instalirano tih modula ukupne površine koju zauzima kvadrat čije su stranice 7 kilometara!
Za toliko veliku dogradnju fotonaponskim sustavima u Njemačkoj, građani i poduzetnici uložili su okruglo 19,5 milijarda eura u 2010. godini, ali – pri tome – uz 70% isporuka fotonaponskih modula iz Azije. To je ogroman novac, opet ga usporedimo s čime bližim: predstavlja gotovo polovinu bruto domaćeg proizvoda čitave Hrvatske (točno 45% od 45 milijarda eura)!
|
- 11:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
30.01.2012., ponedjeljak
Priprema za svijet bez nafte (1-min zapis)
Nerijetko na netu ponavljaju tezu da na Zemlji ima mnogo više zaliha sirove nafte (i hidrokarbonata općenito) nego što se danas procjenjuje. Glavni promotor je popularni pisac F.W. Engdahl. On se poziva na suvremenog ukrajinskog znanstvenika A. Krajuškina, pa laici misle da je to neka novost.
Teorija je nastala u 19. stoljeću i mnogi su je zastupali. Odbačena je, jer nije mogla valjano predvidjeti gdje ima novih naftnih polja. Koga zanima više o današnjoj situaciji: The “Abiotic Oil” Controversy by Richard Heinberg.
Teza je vezana uz poricanje teze da se svijet danas nalazi u području Peak Oil, naftnog vrška, gdje više nije moguće bitno povećati dnevno proizvodnju sirove nafte. Postepeno, kako sve više bušotina i nalazišta biva iscrpljeno, moguća proizvodnja će opadati. A potražnja će, po svemu, rasti. Kuba je prije 20 godina već preživjela ono, što nas sve čeka.
Novi broj časopisa Nature donosi članak Can the Economy Bear What Oil Prices Have in Store?. Autori pokazuju kako od 2005. cijene snažno osciliraju, jer ponuda više ne može slijediti rast potražnje.
Čak i da se nađu nove zalihe, iscrpili smo jeftine izvore, i cijene proizvodnje će rasti, Još je gore s alternativama kao što su bitumenozni pjesci i plin iz škriljevaca.
Pred nama je proces transformacije ka svijetu bez nafte. To mora postati osnov svakog ekonomskog planiranja. Međutim, ključne institucije kao MMF još to nisu shvatile. I dalje mislie, da rast globalnog BDP nije moguć bez rasta proiizvodnje nafte.
Ne možemo zasnivati planove na nadi da će se dogoditi čudo.
To još više vrijedi za Hrvatsku. Naše zalihe nafte i plina brzo nestaju.
SAD su odlučile rješavati problem manjka nafte prvenstveno svojom vojnom silom i prijetnjom silom, plus ekonomskom snagom za pritiske, da dobiju što im treba. EU više pažnje posvećuje postepenoj preobrazbi cjelokupne ekonomije, Third Industrial Revolution.
"Jednominutni zapisi" su opsega da se mogu pročitati u jednoj minuti. Pisanje, naravno, traje dulje.
Posjetite mrežna sjedišta:
ZelenaPolitika.info
Sekularni humanizam u Hrvatskoj
|
- 05:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
29.01.2012., nedjelja
Radi se o tome, da se svijet promijeni (1-min zapis)
Nastavljam na jučerašnji tekst o "jest" i "treba"
Prirodne znanosti proučavaju ono što jest, tragajući za istinom. Sav napor počiva na načelu da treba tražiti istinu o onome što jest, nezavisnu od naših ideja kakva bi ona trebala biti. To je paradoks.
Znanost istražuje stvarnost, ali ona sama je ljudska aktivnost i rezultat.
Ljudski um ne miri se s raskolom. Traži ponovo povezivanje: re-ligiju. Nužna je pretpostavka, kaže Kant, da postoji harmonija između jest i treba, istinitog i dobrog.
Ideja Boga. Ideja Istine, s velikim "I": ne "poduranje misli i stvari", nego misao, koja je jednaka sebi samoj – koja kreira stvarnost.
Ideja koja je zavodljiva. I opasna. Nužno se nameće, ali se nužno ne prihvaća. Ateist uistinu može pomisliti: "ako Boga nema, sve je dozvoljeno". Vjernik pak može umisliti, da mu je sve dozvoljeno, ako je u ime Istine.
Tako i "sekularni vjernik", sljedbenik totalitarnih ideologija. Otkad je Marx zapisao misoa o promjeni svijeta, stekli smo mnoga iskustva o iluzijama i stranputicama.
Nije nužna vjera. Ali svi imamo uvjerenja. Možemo odbaciti vjeru u nad-prirodno, ali ne možemo etiku; ovakvu ili onakvu. A za ostvarenje onoga, što smatramo da treba biti - trebali bismo biti spremni i djelovati, i boriti se.
"Jednominutni zapisi" su opsega da se mogu pročitati u jednoj minuti. Pisanje, naravno, traje dulje.
Posjetite mrežna sjedišta:
ZelenaPolitika.info
Sekularni humanizam u Hrvatskoj
|
- 18:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
28.01.2012., subota
Ono što jest i što treba biti (1-min zapis)
Jednominutni zapis
Zanimljive diskusije o znanosti i filozofiji vodim na facebook grupi Grupa za rasprave - Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja. Često su diskusije žestoke. Postoje razne koncepcije o tome što je znanstvenost. Postoje i generacijske razlike.
Smatram da postoji bitno ograničenje znanosti u raskolu između znanja i hipoteza o onome što JEST s jedne srane, i razmišljanja i uvjerenje o onome što TREBA biti, s druge. (Ili "mora", što je jači oblik od "treba"). David Hume kaže da razumom razlikujemo što jest i što nije, a ne i što je dobro i što je loše. (Neki suvremeni "novi ateisti" to osporavaju.)
Iz iskaza o onome što jest ili nije, ne možemo izvasti iskaz koji sadrži "treba". Kad se čini da je tako, taj "treba" zapravo dolazi iz neke prešućene premise.
Npr. kažemo: »Pada kiša – dakle, treba otvoriti kišobran.« A zašto? Pa da ne pokisneš. A zašto ne bih pokisnuo? Pa da se ne prehladiš. A zašto se ne bih prehladio? - Pa, TREBAŠ paziti na svoje zdravlje! A zašto. Pa da ne umreš! Zašto ne bih umro?
Camus kaže da je jedino pravo filozofsko pitanje ono o samoubojstvu.
Životinja naprosto "jest", čovjek treba... nešto više.
To ne znači, da o trebanju (etici) ne možemo racionalno diskutirati i argumentirati. U praksi, često prelazimo s jedne vrste iskaza na drugu. To je sasvim u redu, samo trebamo biti svjesni razlike.
"Jednominutni zapisi" su opsega da se mogu pročitati u jednoj minuti. Pisanje, naravno, traje dulje.
Posjetite mrežna sjedišta:
ZelenaPolitika.info
Sekularni humanizam u Hrvatskoj
|
- 22:49 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|